Article
Croatian
ID: <
UToR09j-HiZpVEwT5d14l>
Abstract
Poslanicu Flavijanu Leon Veliki napisao je 449. godine kao kristološki pravorijek protiv Eutihova monofizitskoga nauka. Ona je prošla težak put od potpunoga ignoriranja na Efeškoj »razbojničkoj sinodi« 449. godine do jednodušnoga prihvaćanja, nakon određenih prijepora, na Kalcedonskom koncilu 451. godine. Cilj je ovoga rada prikazati i analizirati recepciju Leonove poslanice na prvih pet kalcedonskih sjednica. O svakoj se sjednici prvo donose opće informacije, a potom se istražuje zapisnik s iste. Članak će biti objavljen u dvama dijelovima. Ovdje su obrađene prve tri sjednice. Pokazano je da na prvoj i drugoj sjednici nije bilo posebne rasprave o teološkom sadržaju Leonove poslanice, ali i da su oci očitovali kako je smatraju iznimno važnim kristološkim spisom. Na trećoj sjednici poslanica je stavljena uz bok najznačajnijim dokumentima pravovjerne kristologije uz čiji je nauk trebalo pristati. ; Leo the Great wrote The Letter to Flavian in 449 as a Christological sermon against Eutyches’ monophysite doctrine. It went through a difficult path from being completely ignored at the “Robber Synod” of Ephesus in 449 to unanimous acceptance, after certain disputes, at the Council of Chalcedon in 451. The aim of this paper is to present and analyze the reception of Leo’s Letter at the first five Chalcedonian sessions. For each session, we first provide general information and then examine the minutes from the session. The article will be published in two parts. The first three sessions are covered here. We show that in the first and second sessions, there was no specific discussion about the theological content of Leo’s Letter, but also that the fathers declared they considered it an extremely important Christological writing. At the third session, the letter was compared to the most important documents of orthodox Christology, whose teaching had to be agreed to.