Tjelesno kažnjavanje djece jedna je od kontroverznih odgojnih metoda koja izaziva različite stavove i reakcije među roditeljima, skrbnicima i stručnjacima. Između brojnih definicija većina se podudara u tome da tjelesno kažnjavanje predstavlja oblik kontrole i discipline nad djetetom s ciljem ispravljanja određenog ponašanja nanošenjem boli, ali bez nanošenja ozljede. U ovom radu analiziraju se stavovi roditelja o tjelesnom kažnjavanju djece, utjecaj kulture na formiranje stavova i zastupljenost tjelesnog kažnjavanja u društvu. Stavovi se mogu definirati kao stečen i relativno trajan konstrukt vjerovanja nastalih u procesu socijalizacije, a u kontekstu roditeljstva, stavovi predstavljaju važan čimbenik koji oblikuje roditeljske stilove i navike. Kultura i norme nekog naroda definiraju što se smatra prihvatljivim ponašanjem unutar društva, a obitelj kao temeljna zajednica zaslužna je za prijenos tih vrijednosti na djecu. Promatranje razlika između tradicionalne i suvremene obitelji daje dublji uvid u konstruiranje i mijenjanje stavova u kontekstu društvenih promjena. Prikazuje se fenomenologija tjelesnog kažnjavanja djece te povijesni pregled tjelesnog kažnjavanja od prihvaćenosti do zabrana. Fizička kazna uzrokuje dugoročne psihičke, fizičke i emocionalne posljedice, a zaštitni faktori poput informiranja i prevencije mogu smanjiti negativne učinke. Cilj istraživanja bio je utvrditi stavove roditelja o tjelesnom kažnjavanju djece. Problemi istraživanja usmjereni su na učestalost primjene tjelesnog kažnjavanja, utvrđivanje postojanja veze između stavova roditelja o opravdanosti tjelesnog kažnjavanja djece i učestalosti primjene tjelesnog kažnjavanja u odgoju te povezanosti verbalne prijetnje tjelesnom kaznom s primjenom tjelesnog nasilja. Utvrđene su statistički značajne razlike između stavova o opravdanosti tjelesnog nasilja, učestalosti primjene nasilja i prijetnje fizičkom kaznom s obzirom na mjesečni prihod, razinu obrazovanja i broj djece u obitelji. Korelacijskom analizom utvrđene su povezanosti između ...